Što nam donosi eventualno domaćinstvo EP u futsalu

Naime, nešto što nismo opisali u člancima iz Mađarske, a što me jako dojmilo bio je trenutak kada sam odlazio od dvorane u kojoj je samo prije sat vremena završila ceremonija dodjele nagrada za EP 2010. To je trenutak kada sam se okrenuo prema terenu i jasno vidio kako je gotovo. Klubovi će otići, UEFA dužnosnici također, radnici će do sljedećeg jutra sve pospremiti kao da se ništa nije desilo i što tada??? Naime mene zanima koliko je futsal u Mađarskoj zaista profitirao od organizacije EP-a u futsalu. Zaista koliko su iskoristili silnu medijsku pozornost i pozornost glavešina iz FIFA-e i UEFA-e???? Koliko će mediji nakon EP-a zaista više pozornosti posvetiti futsalu? Koliko će profitirati momčadi tamošnjih službenih liga? Koliko će javnost biti više animirana da prati futsal i dali će to moći raditi preko nekih TV postaja??? Dakle ovdje ne govorimo o tome može li se i kako organizirati nego što je zaista stvarnost nakon organizacije jednog takvog natjecanja. Što ako nam se zaista desi da dobijemo domaćinstvo. Već sam mogao primijetiti da neki čudni i meni nepoznati ljudi iz HNS-a komentiraju za medije mogućnost domaćinstva. Isti ljudi koji nisu pogledali niti jednu utakmicu futsala u zadnjih 5 godina jer da jesu mi bi zasigurno znali za njih. Gospodin Durlen je odradio lavovski dio posla sa ljudima oko sebe i očito bi mu moglo poći za rukom da uradi ono što gosp. Marković nije mogao sa velikim nogometom. No organizacija tako velikog događaja sigurno će zahtijevati i ulazak ljudi iz HNS, države, gradova Zagreba i Splita, politike itd. To je razumljivo no u meni ne postoji niti jedno zrno sumnje u to da ti ljudi nemaju sa futsalom puno toga i ako se njih bude pitalo kada finale završi, kada se svjetla kamera ugase i kada cijela predstava prođe ti ljudi će prestati mariti za futsal kao što su to i do sada radili. Mediji će ponovno na kapaljku davati informacije o futsalu, a HNS će imati maćehinski odnos prema nama kao i do sada. E baš zato moramo sada početi misliti na to kako što bolje iskoristiti situaciju koja će nam se desiti samo jednom. Na što treba paziti. Prvo mora se maksimalno iskoristiti trenutak pojačane pažnje medija i sponzora. Pola godine prije samog natjecanja biti će velika prilika da iskoristimo činjenicu da će mnoga vrata biti otvorena i da će mnogi mediji rado pisati o događaju koji slijedi. To je prilika koja ako se propusti biti će veliki gaf jer nama UEFA sponzori ne znače ništa jer oni sigurno neće ulagati u futsal u Hrvatskoj nakon što karavana ode od nas. Treba iskoristiti trenutak da svaki građanin Hrvatske kada čuje riječ futsal zna o kojem sportu se govori. Trenutno to zna 20 - 25 tisuća ljudi. Treba pristupiti mladima preko škola koje treba ekstra animirati kako bi ih se stimuliralo da počnu trenirati futsal i da odaberu futsal umjesto nogometa.Trebalo bi pokrenuti i pitanje statusa futsala u nacionalnom i županijskim savezima po cijeloj Hrvatskoj itd. U suprotnom bi se mogao desiti scenarij koji je bojim se izgledniji od bilo kojeg drugog. Taj scenarij bi tekao na način da bi svi poludjeli oko futsala mjesec prije natjecanja. Svi bi se gurali pred kamere, izjave velikih ljudi poput Mamića, Bandića, Srebrića, Keruma.... bi bile na svakim vijestima, pojavili bi se jumbo plakati, na radiju bi konačno čuli futsal, nacionalne TV kuće poslali bi svoje istaknute sportske novinare koje ne zanima ništa osim nogometa, rukometa, skijanja i tenisa da prate futsal i da se usput malo informiraju koji je to sport, o čemu se tu radi i dali je to Kutija šibica, našla bi se tu i izjava nekog nogometaša poput Bilića ili Štimca koji bi stidljivo pojasnili da nemaju pojma o tom sportu ali da znaju kako je Jarni igrao takvo nešto u Splitu, novine bi čak na početnoj stranici ispod nove afere dodali i najavu članka a mi bi prvi puta vidjeli riječ futsal na tom mjestu..... i zatim TIŠINA.......UEFA će otići na sljedeću postaju, mediji će ponovno početi pisati o preplaćenim guzicama sa Maksimira, Poljuda, Kantride koji će i dalje igrati očajno no uživati status zvijezda i društvo manekenki, nacionalne TV kuće i njihovi vrhunski sportski novinari zaboravit će ponovno što ono bješe futsal, novine će ponovno donositi vijesti u donjem desnom kutu 26 stranice tekst od 120 znakova odmah uz uspjeh šahovskih juniora na memorijalnom turniru u....., gradonačelnici će brzo zaboraviti obraćanja o novoj dvorani za futsal u svojim gradovima, a nacionalni nogometni savez nakon tapšanja čelnika UEFA-e će sa novim bodovima u džepu nastaviti se brinuti o sportu koji im je i u samom nazivu - nogometu. A što će biti sa futsalom? !? i dalje ostaje kod svoje maćehe, i dalje nemamo dvorane, i dalje čekamo da HEP-ovi pretili direktori završe termin u dvorani kako bi mogla početi utakmica 1:HMNL nakon čega treba se što prije maknuti jer dolaze pretili direktori Plive na svoj termin, i dalje nemamo sponzora i dalje naši mladi imaju 5 puta teže uvijete za igranje i treniranje od drugih i dalje nacionalna futsal reprezentacija ne može dobiti dresove nego ih se treba hvatati po hotelu kako slučajno sa sobom ne bi ponijeli izlizanu trening majicu Ako se, ne daj Bože, ovaj scenarij pokaže točnim onda ćemo propustiti najbitniju stvar ovog domaćinstva a to je da taj veliki događaj iskoristimo kao odskočnu dasku za futsal kao sport u Hrvatskoj, da se konačno isprofiliramo kod gledatelja kao zaseban i prelijepi sport, da konačno se istrgnemo iz kandža HNS-a i njima damo repku a mi konačno počnemo sami odlučivati o svojoj sudbini. Nadamo se da 2012 biti zlatnim slovima upisana u povijest futsala u Hrvatskoj u kojoj će samo jedna stavka biti organizacija EP-a. Fanatik Futsal